Za vreme Drugog svetskog rata bio je jedan vojnik koji se veoma čudno ponašao na bojnom polju. Kad god započne bitka, mladić bi bacio pušku na zemlju i trčao da uzme neki papirić ili smeće koje bi ugledao. Dohvatio bi papir, pažljivo bi ga pogledao i razočarano bacio na zemlju.
Kad su ga odveli u bolnicu, nije progovorio ni reči, a njegovo ponašanje je okarakterisano kao čudno i nepredvidljivo. Beznadežno je lutao po psihijatrijskoj klinici u potrazi za papirićima ili ceduljicama, koje bi pogledao sa svih strana i opet bacio na pod. Pošto su ga proglasili nesposobnim za vojnu službu, jednog dana je primio otpusnu listu iz bolnice i razrešenje od vojske.
Čim je uzeo document, uzviknuo je: “ To je to” , zaplakavši od sreće. “To je to!”