Na treningu SIDRO ZA SREĆU vas očekuje prezentacija velikog broja naučnih istraživanja i naučnih dokaza iz domena pozitivne psihologije. Videćemo na koji način se istraživanja prepliću sa psihološkom praktičnošću, najdubljim duhovnim uvidima i primenom njihovih rešenja i pouka u svakodnevnom životu. U nastavku vam predstvaljam samo jedan deo istraživanja koja su mene inspirisala da napravim program treninga i osmislim korake za praktikovanje sreće koji mogu poslužiti kao smernice za radosnija životna iskustva.

Dejvid Liken – naučnik sa Državnog instituta u Minesoti /

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Twin_study

Da bi ustanovio u kojoj meri nečija sreća zavisi od prirodnih predispozicija, a u kojoj od sredine u kojoj ta osoba odrasta , Doktor Liken je krajem osamdesetih godina sa svojim stručnim timom pokrenuo studiju koja je bila usresredjena na hiljadu blizanačkih parova koji su bili odgajani u odvojenim porodicama. Nakon temeljnog istraživanja, Likenov tim je ustanovio da se oko 50% našeg praga sreće može pripisati genetskim faktorima, dok je za ostalih 50% zaslužno vaspitanje.

Bilo da se probijate kroz život nasmejanog lica ili namrštenog čela, za to je napola zaslužna činjenica da ste se tako rodili, a ona druga polovina je činjenica da su vaše misli, osećanja i uverenja formirani kao direktna reakcija na vaša životna iskustva.

Ustanovljeni prag sreće

Sonja Lubomirski, Kenon Šeldon i Dejvid Šade – istraživači iz polja pozitivne psihologije

http://sonjalyubomirsky.com

Ova grupa istraživača s polja pozitivne psihologije je potvrdila Likenovu procenu da 50% naše sreće potiče od genetskih faktora, ali su pri tome obelodanili nove i daleko dublje i uzbudljivije podatke o preostalih 50%. Njihovi zaključci ukazuju na to da je samo 10% našeg praga sreće odredjeno okolnostima kao što je količina novca i imovina koju posedujemo, bračni status i/ili posao kojim se bavimo, dok su za preostalih 40% zaslužne naše ukorenjene misli, osećanja, reči i postupci.

Upravo zbog toga, moguće je podići (reprogramirati) svoj prag sreće i prebaciti ga na viši nivo.

Ričard Dejvidson – državni univerzitet Vinskonsin

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Richard_Davidson

Svi mi tokom života stičemo odredjene navike i obrasce ponašanja koji stvaraju specifične nervne putanje u našim moždanim instalacijama. Kad neprestano razmišljamo i ponašamo se na odredjeni način, nervne putanje osnažuju a urezi u našim instalacijama se produbljuju. Nesrećni ljudi po pravilu imaju više negativnih nervnih putanja. Naučnici su nekada smatrali da ljudski mozak nakon dostizanja zrelosti postaje „čvrst kao kamen“ i nepristupačan za dalje promene. Medjutim, nova istraživanja otkrivaju informacije i pojam o neuroplastičnosti mozga: kada počnete drugačije da razmišljate, osećate i delujete, mozak se menja i preinstalira sebe. Ovo znači da ne morate čitavog života da budete osudjeni na iste negativne nervne putanje. Jedan od vodećih autoriteta na tom polju, doktor Ričard Dejvison kaže: „ Na osnovu onoga što smo saznali o plastičnosti mozga, stvari poput sreće ili saosećanja predstavljaju veštine koje se mogu naučiti ...... mi možemo da obučimo svoje mozgove tako da budu srećni.“

Istraživanja doktora Dejvisona (direktora laboratorije za afektivnu neurologiju) ukazuje na to da praktikovanje novih i drugačijih misaonih obrazaca dovodi do nastanka novih nervnih putanja. Kada počnemo da razmišljamo na način koji podržava našu sreću, negativne nervne putanje se skupljaju a pozitivne šire. Time se podstiče reakcija koja omogućava da u budućnosti razmišljamo pozitivnije.

Brus Lipton – molekularni biolog autor knjige Biologija verovanja

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Bruce_Lipton

U naučnim krugovima godinama je vladalo uverenje da genetska komponenta, koja u našem ustanovljenom pragu sreće ima udeo od 50%, ne može da se promeni. Medjutim, prema tvrdnjama Brusa Liptona, molekularnog biologa, naša DNK možda i nije tako nepromenljiva kao što mislimo. Njegova istraživanja uspela su da zaintrigiraju pažnju javnosti sugestijom da se naša DNK nalazi pod direktim uticajem naših pozitivnih i negativnih misli – što je još jedna od indikacija da način razmišljanja može da reprogramira prag sreće.

Doktor Džejms Hart – psiholog

Prema najnovijim istraživanjima, naša sreća obitava u neokorteksu, - ili preciznije rečeno, u levom predfrontalnom korteksu našeg mozga. Naučne studije ukazuju na to da srećni ljudi ispoljavaju visok nivo aktivnosti u tom području, dok oni koji pokazuju sklonost ka ansioznosti, strahu i depresiji imaju izraženu aktivnost u desnom predfrontalnom korteksu. Kada je u pitanju sreća, mozak se može obmanuti. Doktor Džejms Hart, renomirani psiholog i jedan od vodećih stručnjaka za moždane talase, tvrdi da se pri merenju aktivnosti moždanih talasa kod srećnih i nesrećnih osoba dobijaju različiti rezultati. Nejgova istraživanja ukazuju na to da je kod ljudi koji ispoljavaju manju reaktivnost na uspaničene poruke svojih amigdala zastupljena aktivnost alfa talasa, koji predstavlja obeležje srećnog mozga.

Doktor Danijel Ejman – psihijatar

Naučnici tvrde da nam kroz glavu prodje dnevno oko 60,000 misli. Od tog broja, devedeset pet procenata otpada na iste misli koje smo imali juče, preključe, naključe. Naš um vrti istu ploču. Statistički podaci kažu da kod prosečnih osoba, 80% tih uobičajnih misli sačinjavaju negativne misli. To znači da većini ljudi svakodnevno prodje kroz glavu preko 45,000 negativnih misli usled kojih često imamo utisak da nam je život zaglibljen u kolotečini.

Doktor Danijel Ejman, svetski priznati psihijatar i specijalista za predstave koje se začinju u ljudskom umu, takve misli naziva automatskim negativnim mislima (AMN).

Um koji je prepun AMN misli vrši dubok fiziološki uticaj na nas. Istraživači sa Nacionalnog zdravstvenog instituta u Americi obavili su eksperiment u kojem su, na osnovu protoka krvi, ustanovili da negativne misli stimulišu ona područja mozga koja su zadužena za depresiju i anksioznost. S druge strane, pozitivne misli imaju smirujuće i blagotvorno dejstvo na mozak.

AMN su nalik otrovu koji razara naš sistem, dok se pozitivne misli mogu uporediti sa isceljujućim melemom.

Šejn Frederik (Tehnološki institut u Masačusetsu) Džordž Lovenstajn (Univerzitet Karnegi Melon)

Brojna istraživanja dokazuju da je svaljivanje krivice jedan od najvećih pljačkaša sreće. Studija koju su 1999 godine sproveli Šejn Federik i Džordž Lovenstajn dokazao je da su osobe koje dožive ozbiljnu nesreću i koje svoju krivicu za ono što se desilo pripisuju drugima „ispoljava daleko niži stepen oporavka od ostalih“. Oporavak ljudi koji su prihvatali odgovornost nakog proživljenog nesrećnog dogadjaja bio je značajno brži i veći u odnosu na grupu koja je pripisavala krivicu nekom drugom. Sve dok podražavate i govorite da je za stvari koje vam se dogadjaju u životu „kriv neko drugi“, nećete biti srećni.

Svojevremeno je sprovedeno čuveno istraživanje o osobama koje su dobile premiju na lutriji, koju toliko ljudi smatra magičnom ulaznicom za bajkoviti život i carstvo sreće. U roku od godinu dana srećni dobitnici vratili su se na približno isti nivo sreće koju su doživljavali pre sudbonosnog dobitka. Drugo istraživanje ukazuje na još šokantniju činjenicu: da isto važi i za ljude koji su postali paraplegičari. Samo godinu dana nakon što bi se suočili sa svojom bolešću, oni su se takodje vraćali na prvobitni nivo sreće.

Dalja istraživanja pokazala su da postoje samo tri izuzetka/životne okolnosti koje mogu bazično da snize prag sreće: kod ljudi koji su izgubili supružnika(člana porodice), što zahteva duži oporavak, kod hronične nezaposlenosti i kod ekstremnog siromaštva.

Doktor Rolin Mekrejti – Instititut Hartman

https://www.heartmath.org/research/research-library/

Moderna nauka potvrdjuje da srce ima snažno energetsko polje. Na institutu Hartman, sedištu renomiranih istraživača čija su otkrića potvrdjena u studijima sprovedenim na Stanfordskom univerzitetu i Institutu za istraživanje srca u Majamiju, ustanovljeno je da naše srce stvara energetsko polje čiji prečnik iznosi nekoliko stopa i koje je 5,000 puta snažnije od polja koje stvara naš mozak.

Jedan od aspekata srčane aktivnosti koji odražava naše emocionalno stanje naziva se varijabilnost srčanog ritma (HRV) i ukazuje na varijacije u intervalima izmedju dva otkucaja srca. U istraživanjima u kojima su korišćeni EKG aparati za merenje HRV-a, doktor Rolin Mekrejti i njegovi saradnici sa instituta Hartman, ustanovili su da se srčani obrasci srećnih ljudi razlikuju od srčanih obrazaca ljudi koji su bolesni, frustrirani ili tužni.

negativne emocije uzrokuju neujednačene obrasce koji se označavaju fenomenom „nekoherentnost srčanog ritma“ i koji imaju štetan uticaj na naše telo. Kada ste ispunjeni besom, frustracijom ili tugom, vaše telo oslobadja holesterol i hormone stresa, vaše srce brže radi, a krvni pritisak raste. Nasuprot tome, kada osećate poštovanje, ljubav i emocionalnu uravnoteženost, vaš srčani ritam postaje koherentan, gladak i ujednačen.

Prema rezultatima istraživanja, koherentan srčani ritam podstiče stvaranje dobrih hormona(poput hormona DHEA koji usporavaju proces starenja), normalizuje krvni pritisak, poboljšava kognitivne funkcije i osnažuje imunološki sistem.

Majkl Mekalou – Univerzitet u Majamiju / Robert Emons – Kalifornijski univerzitet

https://en.wikipedia.org/wiki/Robert_A._Emmons

Zahvalnost je jedan od ključnih faktora za postizanje sreće i očuvanje našeg zdravlja. Studija koju je sproveo doktor Majkl Mekalou sa Univerzitet u Majamiju pokazuje da se ljudi koji sebe opisuju kao „zahvalne“ odlikuju većom vitalnošću i optimizmom i da pokazuju manju sklonost ka stresu i kliničkoj depresiji od generalne populacije. U drugom eksperimentu, koji je sproveo doktor Robert Emons sa Kalifornijskog univerziteta, ljudi koji su vodili dnevnik zahvalnosti, u kojem su svake nedelje beležili zbog čega su bili zahvalni, imali su bolje zdravstveno stanje, bili su optimističniji, redovnije su vežbali i opisivali su sebe kao srećnije od kontrolne grupe koja nije vodila dnevnik. Koristeći high-speed fotografiju, doktor Emoto je demonstrirao da kristali zaledjene vode mogu dramatično da promene obik zavisno od vrste energije koja se usmerava ka vodi. U nekim od svojih eksperimenata naložio je svojim saradnicima da obrazuju krug oko posude sa vodom i da ka njoj usmeravaju različita osećanja. Pogledajte strukturu koja se formira kada ka vodi usmeravate osećanja ljubavi i zahvalnosti uz izgovaranje „volim te i hvala ti“ i nasuprot tome strukturu koja se formira kada se ka vodi usmeravaju osećanja mržnje i negativnosti rečima „muka mi je od tebe i mrzim te“

Doktorka Kertis Pert – neuropsiholog autorka bestselera Emocionalni molekuli

candacepert.com

Doktorka Kendis Pert, iznosi dokaze o tesnoj povezanosti uma, tele i sreće u svom bestseleru Emocionalni molekuli, gde objašnjava da su srećni ljudi puni životnog elana i „sokova sreće“, hemijskih supstanci koje nastaju u našem telu i mozgu i koje se nalaze u osnovi naših pozitivnih iskustava.

Postoji izreka da nema moćnijih droga od onih koje se već nalaze u našoj glavi!

U vašem mozgu, svake sekunde se odvija preko 100,000 hemijskih reakcija. Mozak sadrži čitavu farmakopeju prirodnih droga za povećanje doživljaja sreće, uključujući

Prema tvrdnjama francuskog fiziologa Izraela Vajnbauma, mrštenje podstiče lučenje stresnih hormona kortizola, adrenalina i noradrenalina, hemijskih supstanci koje utiču na povećanje krvnog pritiska, slabljenje imunološkog sistema i sklonost ka depresiji i anksioznosti. S druge strane, osmehivanje smanjuje nivo tih supstanci i stvara hemikaliju sreće- kao što su endorfini i imunološko čudo poznato po nazivom T-ćelije koje utiču na opuštanje mišića, smanjenje bola i brže zaceljivanje rana. (T-ćelije pripadaju grupi limfocita i imaju ključnu ulogu u ćelijski-posredovanom imunitetu.

Džulija Ros – psiholog / autor knjige Terapija za raspoloženje

https://www.moodcure.com/

Postoji uverenje da je moguće usrećiti svoje ćelije ako primenimo metode koje će dodatno intenzivirati hranjnje naših ćelija. Autorka knjige Terapija za raspoloženje, psiholog Džulija Ros, veruje da osećanje nesreće u velikoj meri predstavlja posledicu zanemarenih nutricionističkih potreba. Ona je razvila program koji je zasnovan na istraživanju koja povezuju naše raspoloženje s ravnotežom aminokiselina koje se nalaze u našem telu kao sastavni deo proteina i koji predstavljau gorivo za četiri glavna neurotransmitera koji prenose informacije u našem mozgu. Ako je nivo naših aminokiselina zadovoljavajući i ako naši neurotransmiteri kako treba obavljaju svoju dužnost, vi ćete se , generalno posmatrano, dobro osećati. S druge strane, ako je nivo bilo koje od tih hemijskih supstanci nizak, kod vas se mogu ispoljiti simptomi koji su specifični za nedostatak dotične aminokiseline:

Smisleno vežbanje

http://www.johnratey.com/

http://www.first30days.com/experts/dr-henry-s-lodge

Veliki broj istraživanja ukazuju na značaj vežbanja u svakodnevnom životu I istovremeno dokazuju da su ljudi koji vežbaju srećniji.

Kada vežbate vaš mozak dobija više kiseonika, I što je još važnije, navodi vaše telo da proizvodi dragocena hemijska jedinjenja I hormone koji utiču na vaše energetsko stanje, zdravlje I raspoloženje.

Džon Rejti, psihijatar sa Harvarda, sproveo je eksperiment sa grupom sportista I ustanovio da nivo dopamine, serotonina I norepinefrina (spominjali smo ih kao čudesne supstance sreće) , povećva nakon vežbanja. Štaviše, na desetine studija ukazuju na to da vežbanje često može biti jednako delotvorno za smanjenje depresije kao I terapija medikamentima koju lekari obično propisuju.

Vežbanje nam pomaže da ublažimo ili sprečimo anksioznost, jer njegovi smirujući efekti opstaju oko 4 sati. Vežbanjem povećavate nivo endorfina - /blaženih neurohemikalija koje su zaslužne da čudesan osećaj vežbačke ekstaze / – za neverovatnih 500%

Doktor Henri S.Lodž, autor knjige Mladji sledeće godine, Kolumbijski univerzitet odsek medicine, objasnio je da vežbanje deluje na ćelijskom nivou I održava vitalnost I zdravlje. On kaže da mi svakog dana zanemarimo oko 1% svojih ćelija, što znači da na svaka tri meseca dobijemo potpuno novo telo. Dok vežbamo naši mišići oslobadjaju specifične supstance koje našim ćelijama izdaju nalog za razvijanje. Sa druge strane, dok leškarimo u fotelji, I ne bavimo se fizičkim aktivnostima, naši mišići oslobadjaju bujicu hemikalija koje našim ćelijama izdaju nalog za izumiranje. Ovo bi trebalo svima da posluži kao motivacija za vežbanje  . Ako počnemo da veždamo u januaru u aprilu bi mogli da imamo potpuno novo telo sačinjeno od snažnih I srećnih ćelija !

Medjuljudski odnosi / Moć ljudi

https://en.wikipedia.org/wiki/Martin_Seligman

https://en.wikipedia.org/wiki/Daniel_Goleman

Postoji veliki broj studija I istraživanja iz oblasti pozitivne psihologije koje govore u prilog tome da dobri medjuljudski odnosi predstavljaju jedan od najvažnijih faktora sreće.

Čikaški univerzitet (Centar za istraživanje javnog mnjenja pri ovom univerzitetu) uradio je studiju I ukazao na to da ljudi koji imaju pet ili više bliskih prijatelja (u koje ne spadaju članovi porodice) opisuju sebe u 50% više slučajeva kao veoma srećne nego ljudi koji ne uspostavljaju tako brojne I bliske odnose sa drugima. Drugo istraživanje, u kojem je učestvovalo 800 ispitanika, ukazuje na to, da ljudi koji bogatstvu, uspehu I statusu pridaju veću vrednost nego prijateljstvu I odnosima ispunjenim ljubavlju I bliskošću duplo češće definišu sebe kao “prilično” nesrećne.

Edvar Diner, začetnik Nauke o sreći, I Martin Seligman,za koga kažu da je otac pozitivne psihologije, sproveli su istraživanje koje je bilo usmereno ka dve grupe ljudi. U prvoj grupi nalazile su se osobe sa najvećim brojem poena na standardnoj lestvici sreće, a u drugoj osobe sa najmanjim brojem poena. Rezultati istraživanja pokazuju da je najupečatljivija zajednička odlika “srećne” grupe bilo negovanje medjuljudskih odnosa zasnovanih na bliskosti I poverenju I da ta osobina nije bila registrovana medju pripadnicima druge “nesrećne” grupe.

Prema Danijelu Goldmanu, autoru Emocionalne inteligencije, emocije se poput gripa prenose s jedne na drugu osobu. Iako je sjajno kada od drugih primimo osećanja koja nas dižu u visine, može biti veoma štetno kada iz okoline preuzimamo tudja osećanja besa, ljubomore, uznemrenosti ili mržnje. Po tvrdnjama doktora Golmana, što je naša emocionalna povezanost s nekom osobom veća, ta osoba vrši sve intenzivniji uticaj na nas I taj uticaj se s vremenom sve više intenzivira.

Prema svemu ovome, može se zaključiti da društveni odnosi koje imamo I gradimo vrše biohemijski uticaj na naša tela. Kada uspostavljamo zdrave veze s drugim ljudima, naš mozak lansira u naše ćelije supstance sreće. Medjutim, kada se upuštamo u nezdravu društvenu interakciju, naš mozak oslobadja štetne hemijske supstance.

Prema najnovijim istraživanjima, žene su zbog svojih biohemijskih “instalacija” sklonije uspostavljanju društvenih veza od muškaraca. Iako se I kod muškaraca u kod žena u stresnim situacijama oslobadjaju adrenalin I kortizol, u značajnoj studiji koja je sprovedena na Kalifornijskom univerzitetu u LA ustanovljeno je da ženski mozak oslobadja oksitocin (vezujući hormon) kako bi ublažio uticaj stresnih hemikalija. To objašnjava zašto su žene u trenucima krize sklone druženju sa drugim ženama u često dugim intimnim razgovorima s bliskim drugaricama, I zašto imaju izraženiji poriv da se brinu o kući ili kućnim ljubimcima. Istraživači definišu takvo ponašanje kao obrazac zasnovan na negovanju I bliskosti. Takav obrazac je podstaknut oslobadjanjem oksitocina, i zauzvrat stvara nove količine ovog hormona. Dok se prepuštaju ovakvom obrascu negovanja I bliskosti, kod žena se oslobadjaju sve veće količine oksitocina koji ima smirujući uticaj I koji dodaatno snižava nivo stresa.

Istraživanja su pokazala da se kod muškaraca u stresnim trenucima oslobadja kortizol koji snižava nivo dopamine I testosterone, uzrokujući frustraciju I depresiju. Doktor Džon Grej (autom Muškarci su sa Marsa, žene sa Venere) kaže da su muškarci biološki isprogramirani tako da se kod njih proizvodnja pomenutim supstanci aktivira kroz traženje metoda za rešavanje problema, stupanje u akciju I savladavanje rizika I opasnosti, umesto kroz poverljive razgovore ili brigu o drugima. Niža količina oksitocina u njihovom organizmu doprinosi manjoj zainteresovanosti za uspostavljanje bliskih veza.

Čuvena studija o zdravlja sprovedena na Harvardskom medicinskom fakultetu pokazala je da, što neka žena ima više prijateljica, kod nje postoji manji rizik da tokom starenja razvije odredjene fizičke probleme, kao I veća šansa da vodi radostan I ispunjavajući život. Štaviše, rezultati su bili toliko upečatljivi da su istraživači zaključili da je odsustvo bliskih prijateljica I osoba od poverenja jednako štetno po žensko zdravlje kao pušenje ili prekomerna težina.

Poštovanje uzvraća poštovanjem

Hteli mi to ili ne, mi učimo druge kako da se ponašaju prema nama tako što im jasno stavljamo do znanja šta jesmo a šta nismo spremni da prihvatimo. Poštovanje se uzvraća poštovanjem, i ako iskreno želimo da s drugim ljudima uspostavimo veze koje su zasnovane na sreći, ohrabrenju i podršci, važno je da ni jednog trenutka ne zanemarimo poštovanje prema njima. To je ključni princip za svaki medjuljudski odnos. Kada pokazujemo drugima da poštujemo pažnju i podršku koju nam poklanjaju, time osnažujemo i produbljujemo odnos koji imamo.

Nažalost, veoma često nam se dešava da sa ljudima koji su nam najbliskiji i koji su nam važni, odnos shvatamo poprilično zdravo za gotovo. Zbog takvog odnosa sa osobama koje nam baš najviše znače poklanjamo manje energije i pažnje nego što zaslužuju. Ponašanje u takvim odnosima kao da se podrazumeva pod obrascem „valjda znaš da te poštujem!“.

Istraživanja koja su sprovedena od stane američkog biro rada pokazuje neverovatne podatke koji govore da čak 40% zaposlenih ne napušta svoja radna mesta zbog loše plate ili preopterećenosti poslom, već zato što smatraju da tamo nisu bili dovoljno poštovani.

Psiholog Džon Gotman sproveo je čuvenu studiju o bračnoj sreći koja se zasnivala na primeni takozvanog „magičnog odnosa“ i na osnovu koje je pokušao da predvidi da li će sedam stotina tek venčanih parova ostati u braku ili će se razvesti. Gotman je prognozirao da će parovi kod kojih je odnos pozitivnih i negativnih interakcija iznosio 5:1 ostati zajedno. Nakon deset godina, sproveo je novo istraživanje i ustanovio da čak 94% parova kojima je predvideo razvod više nisu bili u braku. http://drkatarinavisic.com/kako-da-sacuvate-svoj-brak-ili-vezu-ljubavna-laboratorija-dzona-gotmana/

Donald O.Klifton i njegov unuk Tom Rat napisali su knjigu Da li je vaše vedro puno?. Knjiga je zasnovana na izuzetno dugom i obimnom istraživanju koje je sprovedeno u saradnji s brojnim sociolozima (istraživanje je obuhvatilo period od preko pedeset godina). Poruka ove knjige je lako primenljiva i prihvatljiva: najbolji recept za motivisanje i inspirisaanje drugih ljudi i uspešno povezivanje sa njima, autori to nazivaju „punjenje vedra“, zasniva se na specifičnom i iskrenom poštovanju i uvažavanju. A kada uspete da napunite nečije vedro, automatski podižete i lični nivo sreće.

Kada nas neko poštuje i uvažava, u našem organizmu se oslobadjaju povećane količine dopamina-neurosupstance koja je direktno povezana sa srećom. Jedna od najvažnijih stvari koje neko može da učini da bi povećao lični nivo sreće je da uvažava ljude koji ga okružuju. Poštovanje se uzvraća poštovanjem!

Psihijatar Vilijam Glaser - Učim zahvaljujući Vama. Hvala na tome!

https://en.wikipedia.org/wiki/William_Glasser

Psihijatar Vilijam Glaser , autor knjige Učenjem do uspeha, posvetio je mnogo godina proučavanju ljudske sposobnosti za učenje. Razradjujući i proširujući teorije pedagoga Edgara Dejla, doktor Glaser je izveo sledeći zaključak :

Mi učimo:

Prosto je zar ne!

Efikasnost svega što ću vam preneti tokom treninga SIDRO ZA SREĆU će se uvećati značajno ukoliko sa drugima budete diskutovali o svemu što smo zajedno pričali i prošli. Sigurna sam da će praktikovanje srećnih koraka povećati vaš prag sreće. I ja učim zahvaljujući Vama. Hvala na tome!

Moja najiskrenija želja je da životi svih nas budu ispunjeniji ljubavlju i srećom, kako bi stvorili radosnije mesto za život.