Većina kritika koje sa primala tokom godina bila je usmerena na mene ne na moj položaj i profesionalni rad. Često su ljudi pokušavali da mi pomognu da upoznam sebe i takvi razgovori bi najčešće počinjali sa rečima * Reći ću ti nešto za tvoje dobro*! Kad god je neko hteo da mi kaže nešto za moje dobro, otkrila sam da nije imao gotovo ništa dobro da mi kaže
Medjutim, shvatila sam da najviše treba da čujem ono sto najmanje želim da čujem. Iz ovakvih razgovora naučila sam najvise o sebi.
Kažu da je prihvatiti sebe stvar zrelosti. Ako vas i dalje brine šta drugi misle o vama, to je zato što više verujete njihovom mišljenju nego svom.
Nažalost, često imamo potrebu da se ugledamo na druge, kopiramo druge, živimo živote nekih drugih ... promeniti sebe je pored pitanja zrelosti i pitanje odgovornosti. Naučila sam da će mi život pomoći da budem sve ono što mogu da budem, ali mi nikada neće pomoći da postanem neko drugi.
Najgora stvar koja može da vam se dogodi je da budete ono što drugi žele da postanete. Nemojte nikada dozvoliti da vas stave u taj položaj, bilo da se radi o vašoj profesionalnoj karijeri ili o vašem privatnom životu.
Sa godinama pocinjem da prepoznajem razliku, i shavatam da kada me kritikuju odredjeni ljudi, onda znam da sam na dobrom putu.
Kako vi primate kritike?
Poznati trgovac je otišao na šišanje i spomenuo frizeru svoj put za Rim. Frizer mu kaže kako je Rim precenjen grad, i pita ga kojim prevoznim sredstvom ide. Trgovac mu kaže ime kompanije sa kojom leti, i frizer na to doda kako je užasna kompanija, kako su sedišta skučena, hrana loša, i kako im avioni uvek kasne. Uz pitanje u kom hotelu će biti, doda i kako je hrana loša.
Kada je trgovac rekao ime hotela i kome ce odsesti, frizer je skoro uzviknuo kako je usluga u tom hotelu katastrofalna i kako je hotel u lošem delu grada. Kritikovanje hotela frizer je završio sa recenicom *bolje bi vam bilo da ostanete kod kuce*. Trgovac i dalje pun entuzijazma kaže kako očekuje da će za vreme svog boravka u Rimu sklopiti važan posao i da se nada da će mozda videti Papu.
Frizer ga dočeka sa jos jednim komentarom koji je zvučao dosta razočaravajuce u smislu poslovanja sa Italijanima, ali zabiberi i priču kako ne treba da računa da će videti papu jer on prima samo važne ljude. Tri nedelje kasnije trgovac se vratio u frizerski salon i frizer ga sa vrata spopadne pitanjem *kako je bilo na putu *.
I trgovac kaze *Predivno, savršen let, odlican hotel, uspešan posao. I da bi pojačao utisak, tgovac malo zastane, a zatim doda ... i sreo sam se sa papom. Frizer je na to bio impesioniran i rekao ushićeno *sreli ste Papu !!! Recite mi molim vas kako je bilo*... trgovac je nastaavio ... kada sam mu prišao, kleknuo sam i poljubio mu prsten...
Frizer već u esktazi i neverici ga je pitao * stvarno , i šta vam je rekao ... Pogledao me je odozgo i kazao * Sinko, ko te tako unakazi ....