SIDRENJE SREĆE ima deo koji se zove *Pačija škola*… ideju sam našla u priči Škola za životinje Džori H. Rivisa ....
Jednom davno životinje su odlučile da urade nešto značajno kako bi rešile problem novog sveta. I tako su osnovale školu. Školski program je sadržao trčanje, plivanje i letenje. Radi lakše organizacije, životinje su pohadjale sve predmete.
Patka je bila odličan plivač. Zapravo, bolja je bila čak i od svog instruktora! Medjutim, iz letenja je dobila trojku, a iz trčanja dvojku. Pošto je bila veoma spora u trčanju, morala je da zanemari plivanje i ostaje posle škole da bi vežbala trčanje. Zbog toga su se njena pljosnata stopala užasno iskrzala, pa je u plivanju postizala samo prosečne rezultate. Medjutim, prosečno je bilo sasvim prihvatljivo, pa niko nije brinuo zbog toga osim patke.
Zec je započeo sa onim što mu najbolje ide, sa trčanjem, ali istegao je mišic na nozi zato sto je morao naporno da radi na plivanju.
Veverica je bila odlična u penjanju, ali je bila konstantno utučena na času letenja, zato što je njen učitelj insistirao na tome da leti sa zemlje, umesto sa vrha drveta. Zbog toga je dobila upalu mišica, pa je imala samo trojku iz penjanja, a iz trčanja dvojku.
Orao je bio nestašan i strogo je bio kažnjen zbog toga što je prekršio pravila. Na času letenja i penjanja je bio najbolji, ali je insistirao da to uradi na svoj način!
Na kraju godine, jegulja, koja je umela izuzetno dobro da pliva, ali sasvim slabo da trči, penje se i leti, imala je najbolji prosek i bila je pohvaljena.
Prerijski psi nisu davali decu u školu i protestovali su zato što uprava ne želi u raspored časova da unese kopanje i zakopavanje. Svoju decu dali su na zanat kod jazavca, a zatim su se udružili sa mrmotima i krticama da bi osnovali jednu dobru privatnu školu.
Da li ova basna ima neku pouku?
Negde sam pročitala da je polovina pameti prihvatiti u čemu ste najslabiji, a da je genijalnost sposobnost da se složeno pojednostavi. Nisam neki genijalac, ali kada sam stvarala koncept SIDRA ZA SREĆU jedan od ciljeva mi je bio da pokušam da pojednostavim životne korake za sreću. Oni koji su trening prošli, kažu da sam u tome uspela
Život je čaroban, lep je čak i onda kada nije lak. Pojednostavniti ga, kao i svaka odluka koju donosimo u životu, hteli mi to ili ne zahteva trampu. Prosto ne možete postići baš sve, i nemoguće je preko noći postati neko drugi samo zato što vam to televizijske reklame, šarene novine i veliki bilbordi poručuju kao ideale o sreći.
Nekada moramo da naučimo da kažemo NE čak i stvarima koje želimo da radimo. Trampa u životu može da znači i alternativu. Ako se vi ne odlučite šta ćete trampiti, neko drugi će to učiniti umesto vas. Zato, odaberite sami život koji želite da živite!
Sidrenje sreće je podsticaj da istražujete u sebi. Sigurno je da ne možete promeniti odmah sve okolnosti u kojima živite, ali možete menjati sebe, malo po malo. Sami stvarate kvalitet života koji vodite i rezultate koje dobijate .
Olakšajte sebi, radite stvari koje volite. Ne morate biti najbolji u njima, jednostavno naučite da uživate. Dozvolite da u vaš život udje više sreće. Nemojte preletati preko života, žuriti napred i preskakati životne dogadjaje koji su vam pred nosom. Svi imamo svoj kubni centimetar sreće koji proleti ispred nas svakoga dana, ali je većina nas obično isuviše zauzeta svojim navikama, dnevnim dešavanjima, poslom, brigama i problemima, tako da ne samo da ga ne možemo uhvatiti, nego nismo ni svesni kad on pored nas proleti.
A sreća je u svakoj stvari koja nas okružuje i koja nam se dešava, treba je samo znati izdvojiti.
Ja sam to naučila, sidrim svoju sreću svakoga dana, a Vi ?