Nekada davno u jednom selu, živeo je starac koji je imao konja koji mu je pomagao u oranju. Jednog dana, konj se otrgao i pobegao, a kada su komšije počele da jadikuju zbog starčeve loše sreće, on je samo slegao raamenima i rekao: “ Loša sreća? Dobra sreća? Ko će ga znati. “
Nedelju dana kasnije, konj se vratio nazad sa krdom divljih ždrebica. Komšije se ponovo okupiše i počeše da čestitaaju starcu na dobroj sreći. Starac je ponovo slegao ramenima i odgovorio : “ Dobra sreća? Loša sreća ? Ko će ga znati ? “
Ubrzo je seljakov sin poželeo da ukroti jednu od ždrebica, ali ona je bila previše jogunasta pa je mladić pao i polomio nogu. Komšije se nonovo sjatiše kod njih i počeše ozbiljno da klimaju glavama, gundjajući o lošoj sreći, ali starac je ponovo kazao : “ Loša sreća? Dobra sreća? Ko će ga znati. “
Nedelju dana kasnije, kroz selo prodje velika vojska i njeni zapovednici izdadoše naredjenje da svi mladići iz sela krenu s njima. Kada su vojnici stigli do kolibe u kojoj su živeli starac i njegov sin, primetili su da mladić ima slomljenu nogu i rekli mu da ostane kod kuće. Dobra sreća ? Loša sreća…..? Ko zna ….?